nedjelja, 06.01.2008.

New begining

- James, prestani! Dosadan si. Hello, pa ja pišem ako nisi primjetio. Uuuuh!!! – povikala sam
- Ma daaaaj. Pa ja uživam tebe škakljati! – spremajući se na škakljane rekao je James
- Samo probaj! Gotov si! –
- Heh, ne budi tako sigurna! –
- O ne! Padaš, i to jako James Potter! – mašući prstom, pokazivala sam mu da je to prijetnja
- A je li? E pa, pazi se! – rekao je i krenio
Uzeo me je oko struka i počeo škakljati. Bilježnica mi je ispala na pod. Počela sam vrištati i smijati se na cijeli glas. Pokušala sam ga odgurnuti, ali on je teži od mene, a ja nemam toliko snage.
- Dobro, priznajem, pobijedio se! A sada me pusti! – povikala sam
- Hehe. Što sam ti rekao? Ha? Tko je majstor? Tko? – sa smješkom preko lica slavodobitno me upitao
- Ok, ti! James Potter – majstor u škakljanu. Znaš, to ti i nije neka titula. Mislim.... – rekla sam provocirajući ga
- Samo se ti rugaj Potterice, pa ćeš vidjeti. –
- Kako je glupo kad me zoveš Potterice. Puno bolje zvuči kada tebe zove McGonallica: Potter u moj kabinet smjesta! – smijala sam se tako glasno i uživala sam u tome
- A kako ti to znaš? Je li? –
- Pa... imam ja svoje izvore. Ma zezam se. Ovog ljeta kada sa bila kod Dumbledorea na razgovoru zbog upisa u Hogwarts, ispričao mi je sve o tvojim hm... malenim nestašlucima. Ali po toj priči ne bih rekla baš da su maleni. –
- A dobro. Nadam se da ćeš mi pomagati. Sjećaš se valjda svakog ljeta kada bi se obitelji okupile ili rođendana na kojima smo svi bili? Da, da rodice moja. Sjećaš li se naše zakletve? – upitao me je
- Ma daj James, to je bilo prije sto godina! Imali smo samo 6 godina. Daj molim te! –
- Ja se vrlo dobro sjećam tebe sa 6 godina. Divlje malo stvorenje. Rekli smo da ćemo si uvijek pomagati i raditi psine kada god budemo mogli. –
- James, čega se ti sjećaš, a uostalom ja sam se promijenila. –
- Da, jesi. Možda za starce, ali za mene nisi. Mi smo uvijek bili kao brat i sestra pogotovo jer smo rođeni u dva dana razlike – uvijek bi skupa slavili rođenadne. Ili si i to zaboravila? -
- Ha ha. Jako smješno. Sada briši, moram se spremiti za sutra. – rečem

James je izašao iz sobe i ostavio mene u sjećanjima o dobrim starim vremenima. Heh! Kako nam je bilo dobro. Koje smo sve stvari James i ja radili! I nikad nas ne bi uhvatili. Dobro, gotovo nikad... Drago mi je što su mi roditelji dopustili da se prije njih vratim u Englesku i što ću ove 3 godine školovanja provesti u Hogwartsu zajedno sa Jamesom.

Umalo zaboravih, ja sam Paige Potter, ako ćemo preciznije Natalie Paige Scarlett Potter.
Od ova tri imena najneobičnije mi je Paige pa sam ja Paige. Iako volim svaki dio mog pomalo čudnog imena, svi me zovu Paige. Jedino me moja majka zove Scarlett Natalie – ona mrzi ime Paige. Ali naviknula sam se. Uglavnom, do svoje pete godine, živjela sam u Engleskoj. Tada je moj otac dobio bolji posao u Francuskoj i onda smo se preselili tamo. Pohađala sam Beaxbatons. I sada nakon 10 godina, vratili smo se natrag u Englesku. Zapravo, ja sam se vratila, moji roditelji će se vratiti sljedeće godine. Moraju još srediti prodaju kuće i naći nam ovdje novu. Tako da sam ja u Jamesa. Od 1. rujna, krenuti ću u Hogwarts. Nadam se da će mi tamo biti dobro. Iako poznajem samo Jamesa. James je moj rođak. Moj i njegov otac su braća. Ali James i ja uopće ne sličimo. On ima crnu kosu i smeđe oči, a ja plavu kosu i zelene oči. Ali opet, kada nas vide zajedno, svi pitaju jesmo li u rodu. Valjda imamo to nešto zajedničko. Heh.

Polako sam počela spremati stvari za sutra. Dok sam slagala knjige i odjeću, razmišljala sam o Franskuskoj i o svojim prijateljima iz škole. Kada mi je majka rekla da ćemo se opet vratiti u Englesku, bila sam u jednu ruku tužna i šokirana, ali s druge strane sretna. Svakog ljeta i preko svakih blagdana idemo u London kod rodbine i bilo mi je drago što ću živjeti tamo, s njima. Ali opet.... kako ću bez svog društva? Kako ću u Hogwarsu naći prijatelje? Ne mogu se samo družiti sa Jamesom. Mislim... uh.... Ne znam kako ću ja to!

Dovršila sam sa spremanjem. Otuširala sam se i obukla i legla u krevet. Dugo mi je trebalo da zaspem. Mučio me je sutrašnji dan, a i svi ostali dani u Hogwartsu. Nekako sam se smirila i napokon zaspala.

Eto ga, to je moj početak. Što se tiče likova, već sam nekako zamislila radnju, pa ću vidjeti još hoću li primiti likove.

Paige

00:11 - KomenTari (19) - Print #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.